30th August, 2018 by Bit Alliance

Nikola Simanić: Odlazak na posao “s’ pjesmom” i to na ripit

Bit Alliance

Kompanija 2amigos BH bavi se razvojem softvera dok gradi uspješnu priču sa timom koji čini 15 (petnaest) zaposlenih IT stručnjaka, dizajnera i mladih obrazovanih ljudi. Sa sjedištem u Istočnom Sarajevu, 2amigos BH su osnovali dvojica mladih IT entuzijasta koji dijele mišljenje po pitanju kulture poslovanja i modernog stvaralačkog nagona. U skladu sa tim, ovu kompaniju pokreće tim ljudi koji svakodnevno radi na svom usavršavanju, te međusobno dijeli stečeno znanje i skuplja nova saznanja.

 

Nikola Simanić, diplomirani inženjer automatike i elektronike, jedan je od zaposlenih 2amigos-a i podijeliće svoju zanimljivu priču o tome šta ga je navelo da započne IT karijeru.
 
Nikola: Moja “programerska priča”, nazovimo je tako, pomalo je atipična. Kada bih rekao da su me ljubav i interesovanje za programiranje doveli do ovog zanimanja i posla, lagao bih. Napraviću paralelu sa muzikom: Znate kako postoje oni bendovi za koje niste htjeli da čujete cijeli život? Ipak, spletom određenih okolnosti poslušali ste jednu pjesmu, a okolnosti su htjele da je poslušate ponovo, pa još jednom, i tako, malo po malo zateknete se kako taj bend ili pjesmu slušate danima na ripit. Iz ovog poređenja se dâ naslutiti da je u dobrom dijelu moje životne priče, programiranje bilo jedna od posljednjih stvari na ovom svijetu koja me zanimala. Nije da nisam bio upućen na ovo zanimanje, štaviše.
 
U školi sam bio jako zainteresovan i uspješan u matematici i fizici. Generalno sam bio mnogo zainteresovaniji za tehniku i prirodne nauke, nego za društvene. U skladu sa tim, skoro po nekom automatizmu, došao je upis na elektrotehnički fakultet. Ubrzo je uslijedio i svjestan “bijeg” od programiranja sa upisom na smjer automatika i elektronika. Sve vrijeme tokom studiranja, računar je za mene bio nešto nužno i neizbježno. Nešto što sam intenzivno koristio, a na kraju krajeva, nešto što sam istinski zavolio. Upotreba i ljubav prema računaru su se isprepletale kroz činjenicu da mi je kroz par klikova bilo dostupno toliko zabave i podjednako mnogo informacija. Ipak, internet mi je i dalje bio mnogo fascinantniji kao sociološki fenomen, više nego što sam ga doživljavao kao čudo nauke i tehnologije, ili možda kao nešto čime bih se volio baviti.
 
Pored toga, postoji jedna nit koja bi se i dala provući kroz cijeli taj period odrastanja i školovanja, a koja se ogleda u tome da su me uvijek jako privlačile sve vrste zagonetki i logičkih problema. Nakon završetka fakulteta rekao bih da sam se zatekao u jednoj životnoj zagonetki, a ujedno i u interesantnom spletu okolnosti, kao sa onom poredbenom pjesmom sa početka ove moje priče. Prva okolnost je: Trebao sam posao i htio sam po svaku cijenu da dođem do njega kroz svoje znanje, trud i rad. Uviđao sam da je IT industrija u usponu, ali ne lezi vraže, pa ja i dalje nemam ništa sa tim. Nije zvučalo baš ni privlačno, da nakon toliko učenja i završenog elektrotehničkog fakulteta, krenem sa nečim praktično od nule. Nije ni da me ljudi nisu blijedo gledali. Druga okolnost nalaže da mi se svidjela ta ideja “iskakanja” iz kalupa i komfort zone, makar to podrazumijevalo da pokušam i sa nečim što me ne privlači “na prvu”. Dalje okolnosti su htjele da se u takvoj konstalaciji stvari nađe prijatelj koji je bio spreman da mi pomogne u sticanju IT znanja, te sam tako i krenuo sa učenjem.
 
Odlučio sam se za web development i programski jezik PHP. Bio sam fasciniran. Ne znam da li me je više fasciniralo što istog trenutka možeš da vidiš rezultat svog rada ili to što možeš da potrošiš sate da bi uvidio da nešto ne radi, jer si ispustio zarez ili razmak. Nakon par mjeseci učenja, jedna nova okolnost – opet prijatelj, sa informacijom da postoji firma koja bi mi dala šansu iako sam početnik. Tako sam počeo da radim u 2amigos BH. Tu sam već skoro tri godine. Osnovni fokus je i dalje na PHP-u i njegovim frejmvorcima, ali mi je želja da proširim svoje znanje o frontend tehnologijama. Takođe, želja mi je da savladam i neke druge jezike koji nisu orijentisani strogo na web, pa možda i da to sve, nekako, na kraju uklopim sa elektronikom i automatikom, od koje je sve krenulo.
 
Sve u svemu, ne opterećujem se. Istinski me raduje što imam još toliko toga da naučim i pokušam da primjenim u daljem radu i napredovanju. Evidentno je da već mogu svoje znanje da primjenim za sopstvene potrebe i realizaciju ideja, ali mi je definitivno za sada najvažnije da se osjećam zadovoljno zbog posla koji radim, samim tim i okruženja u kojem radim. Poslom sam zadovoljan jer mi pruža zabavu na način da se svaki dan srećem sa novim problemima, tj. sa novim “zagonetkama” i novonastalim izazovima. Pod benefitom trenutnog okruženja, istakao bih sticanje novih, sjajnih prijatelja u ovoj firmi, a kao što bi se dalo i zaključiti iz cijele priče, vjerujem da od dobrih prijatelja, pored porodice, nema većeg bogatstva. Zajedno, sve to vodi ka jednoj izuzetnoj okolnosti: odlazak na posao “s’ pjesmom” , i to na ripit.

Kompanija 2amigos BH bavi se razvojem softvera dok gradi uspješnu priču sa timom koji čini 15 (petnaest) zaposlenih IT stručnjaka, dizajnera i mladih obrazovanih ljudi. Sa sjedištem u Istočnom Sarajevu, 2amigos BH su osnovali dvojica mladih IT entuzijasta koji dijele mišljenje po pitanju kulture poslovanja i modernog stvaralačkog nagona. U skladu sa tim, ovu kompaniju pokreće tim ljudi koji svakodnevno radi na svom usavršavanju, te međusobno dijeli stečeno znanje i skuplja nova saznanja.

 

Nikola Simanić, diplomirani inženjer automatike i elektronike, jedan je od zaposlenih 2amigos-a i podijeliće svoju zanimljivu priču o tome šta ga je navelo da započne IT karijeru.
 
Nikola: Moja “programerska priča”, nazovimo je tako, pomalo je atipična. Kada bih rekao da su me ljubav i interesovanje za programiranje doveli do ovog zanimanja i posla, lagao bih. Napraviću paralelu sa muzikom: Znate kako postoje oni bendovi za koje niste htjeli da čujete cijeli život? Ipak, spletom određenih okolnosti poslušali ste jednu pjesmu, a okolnosti su htjele da je poslušate ponovo, pa još jednom, i tako, malo po malo zateknete se kako taj bend ili pjesmu slušate danima na ripit. Iz ovog poređenja se dâ naslutiti da je u dobrom dijelu moje životne priče, programiranje bilo jedna od posljednjih stvari na ovom svijetu koja me zanimala. Nije da nisam bio upućen na ovo zanimanje, štaviše.
 
U školi sam bio jako zainteresovan i uspješan u matematici i fizici. Generalno sam bio mnogo zainteresovaniji za tehniku i prirodne nauke, nego za društvene. U skladu sa tim, skoro po nekom automatizmu, došao je upis na elektrotehnički fakultet. Ubrzo je uslijedio i svjestan “bijeg” od programiranja sa upisom na smjer automatika i elektronika. Sve vrijeme tokom studiranja, računar je za mene bio nešto nužno i neizbježno. Nešto što sam intenzivno koristio, a na kraju krajeva, nešto što sam istinski zavolio. Upotreba i ljubav prema računaru su se isprepletale kroz činjenicu da mi je kroz par klikova bilo dostupno toliko zabave i podjednako mnogo informacija. Ipak, internet mi je i dalje bio mnogo fascinantniji kao sociološki fenomen, više nego što sam ga doživljavao kao čudo nauke i tehnologije, ili možda kao nešto čime bih se volio baviti.
 
Pored toga, postoji jedna nit koja bi se i dala provući kroz cijeli taj period odrastanja i školovanja, a koja se ogleda u tome da su me uvijek jako privlačile sve vrste zagonetki i logičkih problema. Nakon završetka fakulteta rekao bih da sam se zatekao u jednoj životnoj zagonetki, a ujedno i u interesantnom spletu okolnosti, kao sa onom poredbenom pjesmom sa početka ove moje priče. Prva okolnost je: Trebao sam posao i htio sam po svaku cijenu da dođem do njega kroz svoje znanje, trud i rad. Uviđao sam da je IT industrija u usponu, ali ne lezi vraže, pa ja i dalje nemam ništa sa tim. Nije zvučalo baš ni privlačno, da nakon toliko učenja i završenog elektrotehničkog fakulteta, krenem sa nečim praktično od nule. Nije ni da me ljudi nisu blijedo gledali. Druga okolnost nalaže da mi se svidjela ta ideja “iskakanja” iz kalupa i komfort zone, makar to podrazumijevalo da pokušam i sa nečim što me ne privlači “na prvu”. Dalje okolnosti su htjele da se u takvoj konstalaciji stvari nađe prijatelj koji je bio spreman da mi pomogne u sticanju IT znanja, te sam tako i krenuo sa učenjem.
 
Odlučio sam se za web development i programski jezik PHP. Bio sam fasciniran. Ne znam da li me je više fasciniralo što istog trenutka možeš da vidiš rezultat svog rada ili to što možeš da potrošiš sate da bi uvidio da nešto ne radi, jer si ispustio zarez ili razmak. Nakon par mjeseci učenja, jedna nova okolnost – opet prijatelj, sa informacijom da postoji firma koja bi mi dala šansu iako sam početnik. Tako sam počeo da radim u 2amigos BH. Tu sam već skoro tri godine. Osnovni fokus je i dalje na PHP-u i njegovim frejmvorcima, ali mi je želja da proširim svoje znanje o frontend tehnologijama. Takođe, želja mi je da savladam i neke druge jezike koji nisu orijentisani strogo na web, pa možda i da to sve, nekako, na kraju uklopim sa elektronikom i automatikom, od koje je sve krenulo.
 
Sve u svemu, ne opterećujem se. Istinski me raduje što imam još toliko toga da naučim i pokušam da primjenim u daljem radu i napredovanju. Evidentno je da već mogu svoje znanje da primjenim za sopstvene potrebe i realizaciju ideja, ali mi je definitivno za sada najvažnije da se osjećam zadovoljno zbog posla koji radim, samim tim i okruženja u kojem radim. Poslom sam zadovoljan jer mi pruža zabavu na način da se svaki dan srećem sa novim problemima, tj. sa novim “zagonetkama” i novonastalim izazovima. Pod benefitom trenutnog okruženja, istakao bih sticanje novih, sjajnih prijatelja u ovoj firmi, a kao što bi se dalo i zaključiti iz cijele priče, vjerujem da od dobrih prijatelja, pored porodice, nema većeg bogatstva. Zajedno, sve to vodi ka jednoj izuzetnoj okolnosti: odlazak na posao “s’ pjesmom” , i to na ripit.

0 COMMENTS

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *